“Da li ste prestali da kradete kola?”, pitao je advokat u sudnici. Šta jadni lopov može da odgovori na takvo pitanje? Ako kaže “da”, priznao je da je ranije krao kola. Ako kaže “ne”, to je još gore. Time potvrđuje da se i dan danas bavi krađom.
Takva pitanja se u statistici zovu ograničavajuća pitanja. Njima se odgovor pretpostavlja, sugeriše i ograničava. Umetnost takvih pitanja je poželjna u nekim profesijama, ali ih treba izbegavati u istraživanjima.
Sugestivna pitanja
Sugestivnim pitanjima se ispitanicima nameće određeni stav. Ova pitanja usmerevaju na pogrešan put i odgovori koje dobijamo nisu objektivni.
“Da li mislite da je ispravno trošiti poreski novac na reklamiranje sumnjivih političkih partija?” Retko ko će reći da je tako nešto ispravno. Na ovako postavljeno pitanje, prirodno je dati negativan odgovor. Iz ovog primera je jasno da istraživači mogu uticati na odgovor formulacijom pitanja.
“Po vašem mišljenju, da li nedostatak poštovanja učenika prema učiteljima utiče na metode podučavanja u vašoj školi?”
Ovo pitanje takođe sugeriše određeni stav. Ovakvom formulacijom kod ispitanika se budi određena emocija i ta emocija sugeriše određeni odgovor. Korišćenjem emotivnih stavova, ispitanik se stavlja u bezizlaznu poziciju i uskraćuje mu se sloboda mišljenja.
“Stručnjaci kažu da bi ljudi trebalo da kupuju stvari na osnovu prikupljenih informacija. Da li se slažete?”
U ovom slučaju, ispitanici će biti skloni da se slože sa stručnjacima iz straha da daju “glup” odgovor. I ovo je vrsta sugestije.
Gde i kada se javljaju sugestivna pitanja
Obično se sugestivna i ograničavajuća pitanja javljaju kada se vrši istraživanje tržišta sa ciljem potvrđivanja određene teze.
Po pravilu, istraživanje bi trebalo pripremiti na osnovu dobro formulisanih ciljeva. Ako je istraživač uradio dobar posao, verovatno je došao do određene teze koju želi da proveri istraživanjem. Ovde leži izvor ove česte greške. Svako direktno uključivanje teze u upitnik, bilo da se traži njeno potvrđivanje ili negacija, dovodi do pojave sugestivnih pitanja.
Rizik za celo istraživanje
Sugestivna pitanja nameću određene odgovore. Ne moramo posebno naglašavati da na taj način dobijamo netačne i nepouzdane podatke. Ljudi su skloni popuštanjem pod uticajem i žele da daju “prave” odgovore, posebno kad se radi o pitanjima morala.
Kako bi se takve situacije sprečile, mora se uspostaviti pravilo po kojem nijedno pitanje ne sme imati “dobar” i “loš” odgovor.
Znaci i karakteristike
Obično sugestivna pitanja sadrže određene jezičke konstrukcije. Često počinju rečima “da li je tačno da…”, “da li biste se složili da…”, “možete li potvrditi da…”.
U drugim slučajevima, prvo se navede stav a zatim traži saglasnost. “Stručnjaci kažu da bi ljudi trebalo da kupuju stvari na osnovu prikupljenih informacija. Da li se slažete?”
Takođe možemo naići i na jezičke konstrukcije kao što su: “mnogi ljudi veruju da…”, “naučno je dokazano da…”, “dobro je poznata činjenica da…”. Sugestivna pitanja možemo prepoznati i po upotrebi reči kao što su “ipak”, “…zar ne?” i slično.
Ovakve izjave bude određene emocije. Ako ispitanik nema hrabrosti da se suprotstavi autoritetima ili da nepopularan odgovor (“mnogi misle da…”), ovakva pitanja mogu iskriviti njegova mišljenja i dovesti do nepreciznih odgovora.
Koji je pravi pristup?
Pitanja se moraju postavljati na neutralan način. Ako se vratimo na primer iz sudnice, advokat je očajnički pokušavao da izvuče priznanje, ali iskreni istraživač bi pitao: “Da li ste ikada ukrali auto?”
Ograničavajuća pitanja
Ograničavajuća pitanja u sebi sadrže izjavu ili pretpostavku maskiranu u pitanje. Formulacija takvog pitanja ispitaniku ne ostavlja mogućnost izbora. Pitanje ga tera da potvrdi tezu s kojom se verovatno ne slaže. Na primer:
“Da li vas je cena brijača sa jednim nožem navela da prestanete da ih kupujete?”
Bez obzira na to da li je odgovor pozitivan ili negativan, pitanje primorava ispitanika da izjavi da, pre određenog vremena, on jeste koristio brijače sa jednim nožem. Dalje, pretpostavlja se da je taj čovek nekada brijao svoju bradu, ali šta ako on sada pušta bradu? Ako odgovori “da”, čovek potvrđuje da je nekada koristio ovaj brijač i da je prestao. Ako kaže “ne”, on potvrđuje da i dalje koristi taj brijač. Ovo pitanje ne ostavlja mesta nikakvim drugim odgovorima.
U najboljem slučaju, ispitanik će preskočiti ovakvo pitanje, ako za to ima tehničkih mogućnosti. Ipak, ako je upitnik podešen tako da se mora odgovoriti na svako pitanje, istraživač će dobiti potpuno iskrivljenu sliku o korišćenju brijača.
Uvek bi trebalo da imamo na umu da ograničavajućim pitanjima zapravo ograničavamo rezultate svog istraživanja. Budite oprezni i izbegavajte takve konstrukcije.
A sada, pokušajte da kreirate svoju anketu koristeći dobre primere pitanja!